coffeeshop

Dobrodošli na moj blog

28.01.2010.

Ja kao Superhik. Po zakonu.

Povodom sudjenja Brankovicu & Bicakcicu pade mi na pamet komentar jednog lika koji u mom mikrosvijetu igra relativno pozitivnu ulogu:

"Ako bismo pogledali koliko se svijeta nakon rata dokopalo drzavnih stanova na konto stanarskog prava ili cega vec, i to vrlo povoljno, da ne kazem budzasto, to bi klupko, bogami, pogolemo bilo."

25.01.2010.

Par zakasnjelih ili preuranjenih rijeci o fundamentalizmu i navikama

Djetinjstvo.
Djetinjstva, a posebno novogodisnjih praznika, se sjecam neobicno jasno. Djeda Mraza i jelke je ponekada bilo, a ponekad i nije. Ono cega je , medjutim, uvijek bilo, to su slatkisi, igracke i ostale pizdarije koje su me tada iskljucivo zanimale. Za poprilicno neuvjerljivu, cak smijesnu spodobu iz oceve firme, koja je svake godine navlacila crveni mantil, kapu i bradu i brkove od vate me, iskreno, bolio djon.

Fundamentalizam.
Nekoliko godina kasnije sam na zapadu vidio da sve to moze i mnogo bombasticnije i grandioznije, uvjerljiviji kostimi, neusporedivo vise novca i organizacije, skupi pokloni, neopisive saobracajne guzve u decembru, specijalni popusti, atmosfera, histerija. Ukratko, devedesetih sam vidio krscanski fundamentalizam na djelu sa sve terorom u obliku bozicnih pjesama i programa sa televizije i radija. Izdvojio bih "Last Christmas" od Wham! kao karakteristican primjer, pjesmu zbog cijeg sam bjesomucnog ponavljanja u mladosti dozivio blaze psihosomatske poremecaje. I dan danas, kada sam primoran da je cujem u nekom shopping centru, desni kapak pocne da mi podrhtava i nadjem se na pragu dobijanja ospica i proliva istovremeno.

Foluska.
Tada sam skuzio da je Djed Mraz (sa izgledom i znacenjem koje danas ima, naravno) jedan od rijetkih izuma mrskoga zapada koji je uspio da se neopazen usunja u socijalizam i da tamo i ostane. Bozic je najunosniji praznik na svijetu. Ostru konkurenciju mu pravi jos jedino Halloween, koji je na jedan vrlo suptilan nacin sve prisutniji i u Evropi, pogodite zasto. Mala pomoc: nema nikakve veze sa vjerskim osjecanjima, ni sa uveseljavanjem djecice i unosenjem topline u njihove male zivote i suza radosnica na njihove slatke okice.

A sada malo o navikama.
Samo rijetki su spremni priznati da su navike glavni pokretaci nasih bijednih egzistencija. Po navici se ustaje, iz navike se ide na kafu i razgovor, za navike se bori, za navike se gine. Najveci koncerni na svijetu - religijske zajednice, su to pravodobno otkrile, i u tome je jedan od glavnih razloga njihovog uspjeha. Ljudi ne robuju bogu, nego navikama. I zbog toga ih je bitno pridobiti dok su jos mali. Psi se dresiraju dok su stenad. Matorog konja vise promijeniti ne mozes. Navike se ne propituju, navike su prirodne. Urodjene. Zajednicke navike velikih grupa ljudi se zovu tradicije. Ljudi stalnih navika su najpozeljniji prijatelji, ili podanici, svejedno - uracunljivi, predvidljivi, stalozeni i stabilni, uvijek cvrst oslonac, kao pobozan svijet ili kao potrosaci.

U cemu je onda razlika?
Nema je. Insistiranje na bilo cemu dolazi iz nase potrebe prema nama samima, iz nase navike, dakle. A ne zato da bismo nekoga usrecili, pa makar to bila i vlastita djeca. Ako je meni bilo dobro sa Djedom Mrazom, onda nema razlike da i mom djetetu bude drugacije. Ako sam ja bio sretan sa Ilmihalom, zbog cega bi moje dijete trebalo slusati nesto drugo. A onda linearno projiciramo svoje predstave svemirske harmonije na cijeli svijet - to sto zelim ja, to zele svi. Ono sto je dobro za mene, dobro je za sve. Svijet u kojem se ja osjecam lijepo, lijep je svijet za svakoga.

I na kraju, gramatika.
Ako postoji znak interpunkcije kojeg se grozim, onda je to bez sumnje uzvicnik. Galamu i vikanje ne volim ni u zivotu, ni na papiru. Ali, ovaj put cu napraviti izuzetak: Hocemo Djeda Mraza u obdanista! Da predaje vjeronauku!

18.01.2010.

#

"Uopce: ja vam kazem, ova nasa blitvinska inteligencija, to je takva bagaza da se zbog tog i takvog ljudskog materijala ne isplati riskirati savrseno nista! To je smece, ta to i vi sami najbolje znate da je to smrdljivo ulicno smece! Svatko tko se valjano ispremijesao s tim nasim babama (kojima je jedina senzacija tudja rastava od stola i od postelje, sa propisno placenom biljegovinom), svatko tko se naspavao s tim nasim smrdljivim i prljavim damama, tko se nabalio pijuci bratimstva s tom nasom gospodom akademski naobrazenim gradjanima, taj je od tih pokornih cinovnickih pasa mogao nauciti samo jedno: da covjek, prosjecan blitvinski inteligent, moze da obmanjuje nas neuki i nepismeni svijet svojim akademskim cinom, ali da je pokraj svega nametljivog blebetanja i naklapanja i samohvalisavog preuvelicavanja nekih sitnih i posve neznatnih detalja oko znacenja svog savrseno nevaznog subjekta (sto o njemu misli x. y.? - recimo) uglavnom pokoran pas, i da je za mjesecnu gazu od dvije i pol hiljade blitvinskih leja spreman kusovati s podvijenim repom do groba! Medju tim nasim puckim blebetalima, gitaristima, onanistima, ludjacima, piskaralima i konfidentima, tu u tom nasem blatu traziti tip "Covjeka", covjeka u plemenitome smislu te rijeci, "covjeka" kao pojam pisan velikim pocetnim slovom, to su krive pretpostavke, dragi moj gospodine doktore! Ta nasa bagaza blitvinska sama ne zna sto hoce, ona o nekim zivotnim istinama nije znala da objasni ni sebi ni drugima savrseno nista, ta je banda uglavnom stjenicavo kukavna, te se opice obmanjuju nekakvim tajanstvenim i polumagicnim lazima o nazovislobodi, o kojoj pojma nemaju i u koju kao u ostvarljiv program ne vjeruje nitko i, uopce, u tom nasem kolopletu zlobe, zbrke i sitnicavih zavisti nema smisla gubiti vrijeme, i tko na to nije pljunuo, nije inteligentan covjek."

M. Krleza

11.01.2010.

I da, najbolje jebeno & prokleto ikad

Citam Sehica. Poredjenja su mu najomiljenija, iako ponekad pretjeruje. Genijalni bljesci se smjenjuju sa notornim lupetanjem brzinom od 180 bpm. Ne znam kamo bih ga svrstao. To mu je valjda i bio cilj.

Citam Kamericku. Opet ne znam, nekako to guravo sve ide. (Postoji li literarni kroki?) Odstampani blog, s tim da ima i boljih. Ali i gorih.

Citam Kebu. Ne Dragana Kojica, nego Ozrena. Drugi put opet ne znam. Sarajevo za pocetnike - ura, ura. O automobilskim markama ne bih sad.

Citam Hemona. Mozda ce iz cetvrtog pokusaja konacno uspjeti da se odlijepi od teskih imigrantskih pocetaka, sebe, svoje zene, Ukrajine, Bosne, Amerike. Pisem o sebi kako namjeravam da pisem knjigu. Pisem o sebi kako pisem knjigu. Pisem knjigu i samo pisem i pisem o tome kako pisem. Pisem, dakle postojim. Egzistiram, dakle jesam. Onda jedan mali vic. Mrzim kada se u romanima opisuju snovi. Mislim, svi znamo da su izmisljeni, da nikada nisu sanjani, da su konstruisani za potrebe price. To mu onda dodje kao dupla izmisljotina, kao neistinitost u neistinitosti. Okej, za roman nam je od pocetka jasno da je izmisljen, ali onda dodje opis sna i dodatno te izublehira. Nesto poput kruske u serpi graha. Baj d vej. Slovaci imaju taj obicaj da mijesaju voce u slano jelo. Sjetim se te male drzave tu pod mojim nosem i toga da je jos nikad nisam posjetio. Moracu to promijeniti. Znam samo da nisu bas nesto raspolozeni prema svojim ogromnim manjinama - romskom i madzarskom. Kompleks fukare, gdje god da pogledas.

Nazad na citam. Hipoteza: Prevodilac ne sluzi samo zato da prevede bukvalno i doslovno rijec po rijec (u tu svrhu postoje internetske masine-prevodilice), nego zato da ti priblizi odredjeno djelo i omoguci ti da ga skontas. Prilikom prevodjenja je moguce biti i kreativan i lucidan i nadahnut i hrabar. Prevodjenje se vrsi u duhu nekog jezika, a ne doslovno. Postoje stvari koje se ne mogu prevesti, nego ih treba pojmiti i shvatiti kao takve. To se uci negdje u osnovnoj skoli, i to svi znaju. Svi, osim nasih vrlih prevodioca, cast izuzecima.

Povod ovom malom agresivnom ispadu od strane moje malenkosti je sve ociglednija amerikanizacija kako govora ulice, tako i knjizevnog jezika, a za koju su krivi nedovoljno skolovani ili naprosto lijeni prevodioci. Poneki doslovni prevodi engleskih fraza i izraza duhu naseg jezika, izrazavanja i razmisljanja stoje naprosto kao piletu sisa.

Jebeno dobro i prokleto u pravu. Iscasene konstrukcije, blazi opis mi jednostavno ne pada na pamet. Nesto moze biti PRAVO dobro, MRAK dobro, BOLI GLAVA dobro, ali ne moze biti JEBENO dobro. Gospodo draga. Komentari odrazavaju stavove njihovih autora, a ne nuzno i stavove internet portala. Najbolji album ikad. I da, ja da ovo. I ne, ja ne ono... A sto prevodilac moze usrat' djelo, tu ga samo pisac moze nadmasiti.

U Sarajevu kisa i plus petnaest stepeni u decembru. Vrucina, depresivna, neobicna i teska. Kristalne kugle su u stvari od plastike. Punjene su vodom i bijelim komadicima stiropora, ili neceg slicnog. Kada protreses kuglu, snijeg pocne da pada po plasticnom reljefu zarobljenom u dvadesetak kubnih centimetara. Ponekad mi je krivo sto svaki grad nema svoju kristalnu kuglu. Pa da mogu da ga zavijem u bijelo kad god mi se prohtije.

A novu godinu zapocinjemo namcorski nadrkano, kao i obicno. Lijepih zelja nemam, nece vam nista koristiti. Budite zivi i zdravi. I jedite malo manje mesa, a vise povrca.